Odigrala sam Murakamija. u ponoć. Ušla, potom, u njenu sobu da je pokrijem, opet. Udahnula duboko miris šestogodišnjeg sna. Shvatila da je to najstvarnija od svih stvarnosti. Dodir njenog sna.
Poljubila sam topli obraščić. Osmehnula mi se zatvorenih očiju.
Svi moji krugovi se tu zatvaraju. Taj život kome sam pomogla da postane. Život za život.
Tuesday, February 26, 2008
Saturday, October 27, 2007
another passion of mine
Voda
Nije to samo plivanje, ni samo kupanje, ni piće. Voda je deo mene mnogo više od onih 80%.
U vodi sam ja - ja.
Kad plivam, plutam, ronim, samo sedim na rubu neke vode.
Kad se skoro vrela voda sliva niz mene dok žmurim i dišem duboko.
Voda - more, jezero, reka, potočić. Bara. Vodopad.
Jedino kišu ne volim. To je za mene tužna voda....
I da je pijem. Da se divno hladna sliva niz grlo.
Na meni, u meni, oko mene. Volim vodu. Strasno.
Nije to samo plivanje, ni samo kupanje, ni piće. Voda je deo mene mnogo više od onih 80%.
U vodi sam ja - ja.
Kad plivam, plutam, ronim, samo sedim na rubu neke vode.
Kad se skoro vrela voda sliva niz mene dok žmurim i dišem duboko.
Voda - more, jezero, reka, potočić. Bara. Vodopad.
Jedino kišu ne volim. To je za mene tužna voda....
I da je pijem. Da se divno hladna sliva niz grlo.
Na meni, u meni, oko mene. Volim vodu. Strasno.
Friday, October 26, 2007
Pitala jedna mala...koje su moje strasti?
Šta su moje strasti?
Uz strah da ću ostati nedorečena...
Nikako da nađem lepši izraz od seksa ili vođenja ljubavi, da objasnim šta me to potpuno pomera. Ali ne bilo koji, nikako, i ne sa bilo kim. Bilo ga je nekad sa nekima, pa je bio sasvim obična stvar. On i ja, ja i on, ono što jesmo, bi možda bolje opisalo moju strast.
Fantasy. Da čitam, gledam, igram, zamišljam. Ponekad i da živim. Jer ja sam vila. Spremam se da jednom, kad sazrim sasvim, rodim sebi jedan svet, i da ga, poput Srednje zemlje, poklonim drugima da sanjaju.
Pisaću opet, kad se reči sklope kako želim...
Uz strah da ću ostati nedorečena...
Nikako da nađem lepši izraz od seksa ili vođenja ljubavi, da objasnim šta me to potpuno pomera. Ali ne bilo koji, nikako, i ne sa bilo kim. Bilo ga je nekad sa nekima, pa je bio sasvim obična stvar. On i ja, ja i on, ono što jesmo, bi možda bolje opisalo moju strast.
Fantasy. Da čitam, gledam, igram, zamišljam. Ponekad i da živim. Jer ja sam vila. Spremam se da jednom, kad sazrim sasvim, rodim sebi jedan svet, i da ga, poput Srednje zemlje, poklonim drugima da sanjaju.
Pisaću opet, kad se reči sklope kako želim...
Wednesday, August 15, 2007
orgazam
postoje orgazmi i orgazmi.
kad ti je lepo. kad te protrese. kad uživaš.
i postoje ORGAZMI.
kad se dve struje spoje u oluju.
kad četiri ruke ne znaju čije su. kad su dah i uzdah isto.
kada se izbrišu granice.
kada se ljubav i ljubav uskovitlaju.
kada je ti jednako ja jednako vrisak jednako nemisao jednako sve.
kad ti je lepo. kad te protrese. kad uživaš.
i postoje ORGAZMI.
kad se dve struje spoje u oluju.
kad četiri ruke ne znaju čije su. kad su dah i uzdah isto.
kada se izbrišu granice.
kada se ljubav i ljubav uskovitlaju.
kada je ti jednako ja jednako vrisak jednako nemisao jednako sve.
Friday, June 29, 2007
Thursday, June 21, 2007
negde nigde
Našla sam se u situaciji potpuno za mene neuobičajenoj, nikada do sada doživljenoj. Snalazim se, ali mi se ne sviđa.
Na pokretnoj traci svakog dana - ustajanje, vrtić, posao, vrtić, pokušaj odmora, akcije zabavljanja sebe i deteta, spavanje. U međuvremenu još i rešavanje administrativnih problema, kupovina, i kuvanje, ako baš mora.
Konstantno blokirani Beograd. Prva, druga, pa čekanje. Pa opet semafor. Pa opet prva, druga. Treća ako imaš sreće... A ventilator na klimi ne radi. Te se "hladim" uglavnom oblivena znojem. I pokušavam da dišem.
Pokušaj prenošenja emocija telefonom i emailom.
Iščekivanje.
Grč u želucu koji traje već nedeljama.
Umesto da jedem hranu, jedem sebe. Polako se iznutra grickam.
Malo moje me jedino drži normalnom. Njene pametne reči, medeni osmesi, strpljenje. Mora da sam stvarno dobra, kada sam zaslužila ovog anđela od deteta....
Majka, žena, ćerka, unuka, prijateljica, bratanica, kupac, vozač, koleginica, komšinica, ovlašćeni potpisnik, poreski obveznik, neispavana, izludela, užasno umorna i nervozna žena. Blogerka. Verovatno sam nešto zaboravila.
Na pokretnoj traci svakog dana - ustajanje, vrtić, posao, vrtić, pokušaj odmora, akcije zabavljanja sebe i deteta, spavanje. U međuvremenu još i rešavanje administrativnih problema, kupovina, i kuvanje, ako baš mora.
Konstantno blokirani Beograd. Prva, druga, pa čekanje. Pa opet semafor. Pa opet prva, druga. Treća ako imaš sreće... A ventilator na klimi ne radi. Te se "hladim" uglavnom oblivena znojem. I pokušavam da dišem.
Pokušaj prenošenja emocija telefonom i emailom.
Iščekivanje.
Grč u želucu koji traje već nedeljama.
Umesto da jedem hranu, jedem sebe. Polako se iznutra grickam.
Malo moje me jedino drži normalnom. Njene pametne reči, medeni osmesi, strpljenje. Mora da sam stvarno dobra, kada sam zaslužila ovog anđela od deteta....
Majka, žena, ćerka, unuka, prijateljica, bratanica, kupac, vozač, koleginica, komšinica, ovlašćeni potpisnik, poreski obveznik, neispavana, izludela, užasno umorna i nervozna žena. Blogerka. Verovatno sam nešto zaboravila.
Saturday, June 02, 2007
fiumo
Neviđeno dobar seks. Eksplozija u nervima i krvotoku. Ono gubljenje svesti na par trenutaka.
Nežno ušušavanje i gnježđenje u zagrljaju i na njegovim grudima.
"Ja moram nešto da ti priznam." Led u želucu. Vrlo retko čujem ovu rečenicu. Mrzim je.
"Počeo sam da pušim ponovo u CG. Već tri nedelje."
Da li više mrzim činjenicu što je ponovo propušio, ili što mi to nije rekao već dva vikenda? Teško pitanje.
"Ne mogu više. Svaku cigaretu koji neko puši pored mene gledam, pušim u mislima. Smučilo mi se"
"Ali dve godine! Mislila sam da te je prošlo, da si out of the woods. Da je to zatvorena priča..."
"I kako si mogao da ćutiš, da mi to kriješ. Jebote, ni od majke se nikad nisi krio, a od mene se kriješ!"
Pauza. Onaj njegov pogled. Naravno da me je pokopao: "Meni je najvažnije šta ćeš ti da misliš o meni."
Da li da ga prebijem ili izljubim?
Ili i ja da zapalim i.... Neću, neću. Dođe i meni ponekad kad sam u krizi, kad me izjeda nervoza, ali kažem sebi "gusko, nećeš valjda to da radiš" i prođe me...
Objašnjavao mi je i objašnjavao, pokušavao da objasni i sebi valjda šta mu bi. Ne znam, nije mu nimalo lako, ali me nervira što je opet sebi navukao tu bedu na vrat. Smrdljive, glupave, nezdrave, skupe cancer sticks! Ugojio se dvadeset kilograma, prošao probleme sa srcem, nervozu, i sad se opet tome vratio. Fuck!!! Sve smo to prošli zajedno, tresla sam se pored njega dok mu je srce lupalo kao ludo, i eto sad.
We'll survive
Nežno ušušavanje i gnježđenje u zagrljaju i na njegovim grudima.
"Ja moram nešto da ti priznam." Led u želucu. Vrlo retko čujem ovu rečenicu. Mrzim je.
"Počeo sam da pušim ponovo u CG. Već tri nedelje."
Da li više mrzim činjenicu što je ponovo propušio, ili što mi to nije rekao već dva vikenda? Teško pitanje.
"Ne mogu više. Svaku cigaretu koji neko puši pored mene gledam, pušim u mislima. Smučilo mi se"
"Ali dve godine! Mislila sam da te je prošlo, da si out of the woods. Da je to zatvorena priča..."
"I kako si mogao da ćutiš, da mi to kriješ. Jebote, ni od majke se nikad nisi krio, a od mene se kriješ!"
Pauza. Onaj njegov pogled. Naravno da me je pokopao: "Meni je najvažnije šta ćeš ti da misliš o meni."
Da li da ga prebijem ili izljubim?
Ili i ja da zapalim i.... Neću, neću. Dođe i meni ponekad kad sam u krizi, kad me izjeda nervoza, ali kažem sebi "gusko, nećeš valjda to da radiš" i prođe me...
Objašnjavao mi je i objašnjavao, pokušavao da objasni i sebi valjda šta mu bi. Ne znam, nije mu nimalo lako, ali me nervira što je opet sebi navukao tu bedu na vrat. Smrdljive, glupave, nezdrave, skupe cancer sticks! Ugojio se dvadeset kilograma, prošao probleme sa srcem, nervozu, i sad se opet tome vratio. Fuck!!! Sve smo to prošli zajedno, tresla sam se pored njega dok mu je srce lupalo kao ludo, i eto sad.
We'll survive
Subscribe to:
Posts (Atom)

